Hinweis

Für dieses multimediale Reportage-Format nutzen wir neben Texten und Fotos auch Audios und Videos. Daher sollten die Lautsprecher des Systems eingeschaltet sein.

Mit dem Mausrad oder den Pfeiltasten auf der Tastatur wird die jeweils nächste Kapitelseite aufgerufen.

Durch Wischen wird die jeweils nächste Kapitelseite aufgerufen.

Los geht's

balkanska ruta bosanski

Logo http://multimedia.dw.com/balkanska-ruta-bosanski
Video

Stotine kilometara ograde sa bodljikavom žicom podignute su za nekoliko mjeseci. Posao je obavljen brzo i doslijedno. Svi prolazi su zatvoreni.

Takozvana Balkanska ruta kao najvažniji kopneni put prema zapadnoj Evropi potpuno je blokirana.

 Međutim, šta se desilo sa hiljadama ljudi koji su zaustavljeni na putu? Ko su ti ljudi? Šta očekuju?
Putovanje duž balkanskih granica.

Zum Anfang
Schließen
Vorher/Nacher Ansicht

Vorher/Nachher-Ansicht starten

Prihvatni centri su bili prenatrpani. Ljudi su spavali po parkovima, danonoćno čekali u redovima.
   
Izgleda da su evropski političari 2015. bili zatečeni, čak i bez volje da preduzmu nešto.

A sada?

Zum Anfang

Rezard sjedi pred svojim šatorom na sjeveru Srbije. Puši cigaretu za cigaretom. Razmišlja o svom životu.
Do Mađarske je tek nekoliko kilometara. Ali, ta zemlja ostaje nedostižna.

Samo 30 ljudi dnevno može legalno da pređe granicu. A spisak je dug, predug.

Rezardovo ime je na spisku. Ispred imena je trocifren broj.

Zum Anfang

U Prihvatnom centru za migrante u Subotici Rezard iščekuje budućnost.

On zna da ovde valja prezimiti. U jednom od šatora u posljednjem redu.

Zum Anfang

Rezard je pripadnik pakistanske vjerske manjine Ahmadija. Oni se smatraju muslimanima, ali ih većina muslimana posmatra kao jeretike.

Uskraćene su im džamije, pogrebne ceremonije i slobodno ispovjedanje vjere.

Ubili su mu dva brata. On i njegova žena su odlučili da pobjegnu od takve sudbine. Sedam mjeseci su proveli na putu. U Subotici ih je čekao poseban poklon.

Zum Anfang

"Jedna iračka porodica mi je dala ovaj bicikl. Ti ljudi su se domogli Mađarske. Veoma sam im zahvalan. Sada na biciklu mogu da izađem iz prihvatilišta i da se nadišem svježeg vazduha, da se osjetim slobodnim."  

Rezad jedini u Prihvatnom centru posjeduje bicikl. Noću ga ostavlja zaključanog odmah pored šatora. Dobro pazi na njega.

Ipak je samo pitanje vremena kada će nekome pokloniti bicikl – čim dobije dozvolu da nastavi put na Zapad.

Zum Anfang
Video

Djeca se igraju

Svakodnevica na granici Srbija–Mađarska

Zum Anfang
Video

Ovo je Idriz iz Avganistana.

Šest mu je godina.

Dječak se ne sjeća teksta pjesme iz zavičaja, ali melodiju pamti.

 Uspomene na vrijeme provedeno kod kuće.

Zum Anfang

Više od 30 miliona djece je u zbjegovima širom svijeta.

Njih sedamdeset živi ovdje, u Horgošu dva, ilegalnom izbjegličkom kampu na srpsko-mađarskoj granici.

Nedjelja naveče. Sunce polako zalazi. Djeca se još uvijek igraju pred šatorima.

Kao što će to činiti sutra. I prekosutra. I tako, dan za danom.

Zum Anfang

U dječijim očima izbjeglički kampovi su igrališta.

Za odrasle su vječna čekaonica.


Zum Anfang

Alia Musli ima 19 godina. Sa roditeljima i braćom pobjegla je iz Sirije u Evropu.

Ovdje u Makedoniji, u izbjegličkom kampu nadomak granice sa Grčkom, našla je mir, ali ne i slobodu.

Za nju bez slobode nema ni budućnosti.

Zum Anfang
Video

Alija čeka u izbjegličkom kampu u Makedoniji

Zum Anfang

Alia, kao i ostali, nema šta da radi. Od jutra do mraka uvijek isto. Poneko ispunjava molitvom svoje sate, minute i sekunde. S brojanicama u rukama muslimani ponavljaju kratke molitve koje se zovu zikr, tačno 33 puta dnevno.

Ali šta ako na putu u Evropu izgube brojanicu? Šta ako molitva po propisima njihove vjere postane nemoguća u izbjegličkom smještaju?

Zum Anfang
Video

Molitva u kampu

Zum Anfang
Schließen
360°-Ansicht starten

Izbjeglički kamp Krnjača u Beogradu

360°-Ansicht starten

Mada se ovdje broj ljudi smanjio, njihova sudbina je ostala ista.

U ovom prihvatnom centru kod Beograda prošle godine je bilo smješteno 600 izbjeglica. Danas ih je svega 220. Kroz Srbiju je 2015. godine prošlo 700.000 izbjeglica.

Nakon zatvaranja Balkanske rute do septembra prošle godine u Srbiju je ušlo 100.000 ljudi. Za većinu je Srbija prolazna stanica na putu do zapadne Evrope.

Ipak, jedan mladić u izbjegličkom kampu ima drugačiji plan.

Zum Anfang

Arman je sanjao da dođe u Njemačku.

Ali, neočekivani susret zaustavio ga je u Srbiji.

Da bi ostao ovdje on mora da prihvati veliki izazov i da nauči srpski jezik.

Zum Anfang
Video

Arman uči srpski

Zum Anfang
Video

Arman želi da ostane u Srbiji

Zum Anfang
Video

Ispružena ruka, topla riječ, mali gest dobre volje – to je potrebno i Armanu i ostalim izbjeglicama.

Put do zapadne Evrope dug je više hiljada kilometara i može trajati mjesecima, pa i godinama.

Jedan od najvećih izazova je svakodnevno zadovoljavanje osnovnih potreba.

Zum Anfang
Video

Editina ruka spasa

Zum Anfang

Jedna sirijska porodica kod Edit nije pronašla samo topli tuš. Jelo, odmor, ljubaznu riječ – osjećanje da su kao kod kuće.

Sada ih razdvaja 2.000 kilometara. Ona je u Srbiji a sirijska porodica je otišla u Njemačku. Edit im je pomogla da pređu granicu.

Zum Anfang
Video

Edita ih je učila mađarski

Zum Anfang

I kada stignu u zapadnu Evropu to ne znači da je putovanje završeno.

Porodica Musa je zatražila politički azil u Njemačkoj i tamo živjela 13 godina. Onda su ih 2012. deportovali na Kosovo, u zemlju koju djeca nikad do tada nisu posjetila. Sada tu zemlju moraju nazvati svojom.

Zum Anfang

Img 0357
Vollbild

"Došao sam u Njemačku 18. avgusta 1999. godine. Deportovan sam 27.juna 2012. godine. Spavao sam kada je 17 policajaca ušlo u moju kuću u četiri sata ujutru. Stavili su mi lisice. Ne znam šta je bilo sa mojom djecom.

Moja supruga je imala operaciju tumora i morala je na pregled. Sada ne znam da li je tumor nestao ili nije. Tog jutra moja žena je pala u nesvijest dva puta. Onda su nas stavili u automobil i dovezli na aerodrom u Diseldorfu. Želim da znam zašto su nas deportovali. Ima ljudi koji prave probleme – droga, oružje. Ali ja ne. Nisam imao gde da odem, ništa nismo imali ovde kada smo stigli.

Nismo dobili nikakvu pomoć od kosovskih vlasti. Moja ćerka je dijabetičar, uzima dvije doze inzulina pet puta dnevno. Moramo sami da ih kupimo, država nam ne pomaže."

Img 0357
Schließen
Zum Anfang

Djevojčica kao i ostala djeca ne govore albanski. A njihovi drugovi u školi ne govore ni romski ni njemački. Bez zajedničkog jezika skoro da je nemoguća zajednička igra. Odbačeni su i izolovani. Njoj nedostaje život u Njemačkoj. Ipak se nada se da će tu da se osjeti kao kod kuće. Jednog dana.

Zum Anfang
Video

This is a project by

DEUTSCHE WELLE AKADEMIE

financed by the
GERMAN FEDERAL MINISTRY FOR ECONOMIC COOPERATION AND DEVELOPMENT (BMZ) 

in cooperation with

RTV (Božidar Stojkov, Ivana Buš Jović)
RTS (Dušan Jemuović, Nemanja Milutinović)
RTCG (Igor Pejović, Bojana Milićević )
BHRT (Jasmin Đanko, Danijel Lepir) 
RTRS (Ljiljana Preradović, Aleksandar Batez)
RTK (Besart Galica, Marija Stanojković)
RTSH (Anisa Kadesha, Megi Mehilli)

Deutsche Welle Akademie (Rayna Breuer, Sime Nedevski)

Zum Anfang
Scrollen, um weiterzulesen
Wischen, um Text einzublenden